ok…

23. studenoga 2010.

Naslovi su upravo prokletstvo. Kako da sumiram nešto što nije još ni počelo postojati?? blah…

Bole me jajnici. Možda je rak, ili neka druga teško izlječiva bolest (ne postoji neizlječiva bolest, postoje samo bolesti koje VLADA želi da vjerujemo da su neizlječive BUHAHAHAHA /teorija zavjere). A možda ipak nisam bolesna.

Svijet je bolestan, skidaj seSmiješak

Uvijek sam htjela (dobro, od kad znam da postoji ta oprema), ležati navečer u krevetu u najlonkama i potkošulji, onako razbarušeno nesređena kao nije me briga, i tipkati kao umobolna neke genijalne riječi (jesu li to dvoje sinonimi? Mrzim se ponavljat). Sad kad zbilja imam sve navedeno, i laptop i najlonke i potkošulju, fali glavni sastojak. Genijalne riječi. Možda zbog pada IQ-a tijekom studija, potvrđenog i nažalost sveprisutnog…

Pokušavam se dosjetiti priče. Priča i naracija su najvažniji sastojci teksta, znači meni fali pola! Svatko može mljeti… ali izmišljati nešto novo, nešto nikada viđeno, izroditi iz mozga, onako zeusovski, to je zbilja talent i dar s nebesa.

Kad smo imali problema s naslovom, zašto ne bismo i sa krajem?

San

Oglasi

Jedan odgovor to “ok…”

  1. Josephine said

    ne znam kako prije nisam kročila ovdje i žao mi je što nisam. mislim da ću ostati. obećajem, neću ti smetati. ugurat ću se negdje među ove vješte retke i biti tiho, nećeš ni primjetiti da sam tu. :*

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: